Privremeno talijanska kućanica

deskKuhanje je za mene relaksacija. Jednako kao i razmišljanje o hrani i uživanje u njoj; čarobno i maštovito putovanje za koje često ne znaš gdje će te odvesti, Balašević bi rekao- a baš u tom je čar! Volim nove okuse, volim nove kombinacije, volim smišljati, tražiti, isprobavati, volim izvući nešto prastaro i jednostavno, na što sam već zaboravila pa to ponovno otkriti ili samo malo izmijeniti i dobiti nešto posve novo. Volim opsesivno kupovati kuharice i prekopavati ih, volim talijansku kuhinju, ali i bilo koju drugu, Jamie Olivera, dobro drušvo na večeri, svog nećaka kad se mota po kuhinji i nastoji mi pomoći… Jednako prezirem dosadnu hranu, jelovnike koji se uvijek ponavljaju kao i pretenciozna prenemaganja onih koji su takozvanu eksperimentalnu kuhinju i sve lijepo što je ona donijela, prenijeli ravno onaj korak dalje koji je bio – previše. Nedavno mi je prijateljica preporučila gastro blog na jednom hrvatskom portalu. No tamo se sve zaslađuje sirupom od agave, kolači se rade od bundeve i vanilije, tempura od bagremovog cvijeća, a kruh od čokolade i tikvica (o, da znam sve o toj knjizi i kombinaciji, ali meni je jednostavno – nezanimljiva; volim tikvice, volim čokoladu, ali kombinacija je ništa posebno.), a većinu namirnica koje tamo spominju ne možete nabaviti niti u specijaliziranim dućanima elitnijih dijelova Londona. Dozlaboga pretenciozno. Smišljeno da bi se autor osjećao glamuroznim, posebnim i šik, a vi valjda koji čitate, ne mogu se oteti tom dojmu, – jadnim i malim. Skoro kao oni recepti iz žutog tiska koje kao spremaju naši “celebovi”. A nema šanse da ih spremi i tako aranžira niti glavni kuhar restorana “Kukuriku”!! Nema to veze s dobrom hranom, već je bitna samo forma, ali ne i saržaj. Srećom pa hrvatsko gastro nebo ipak obiluje svojim blogerskim i inim istinskim zvijezdama od kojih možete puno naučiti i koji vas mogu inspirirati, pa me ovakvi ispadi samo razveseljavaju. Odem tamo da vidim koju ti novu glupost serviraju i dobro se nasmijem…

Trenutno sam na privremenom radu na jugu Italije. Zapravo ne radim, ako se neradom smije nazvati briga o malom djetetu, no hoću reći- ne radim na svom starom radnom mjestu, već privremeno na ovom “novom”. O Italiji, životu u ovoj zemlji, talijanskoj kuhinji, odnosu prema hrani kojeg ovdje imaju, pričat ću po putu, da sad ne duljim.

A za početak jedan jednostavan, prastari recept kojeg se sjetim uvijek kad sam gladna.

I da, još nešto. Ne znam dobro fotografirati hranu. Nemam oko za to. Ne znam dobro aranžirati stol, što bi ekipa vukodlaka i pokojeg sociopata iz Večere za pet jedva dočekala da mi snizi ocjenu. K tome, u momačkom stanu mog supruga nalazim samo neke obične tanjure i jeftin beštek pa ne očekujte ništa fensi-šmensi što se slikovnih priloga tiče. Nekad, kao ovaj put, neće ih ni biti jer dugo nisam spremala cannellone. Možda ih dodam naknadno jer mi se sad otvorio apetit za njih.

No, dakle da počnem:

Cannelloni moje tete Antonije

canel2Prvi put sam ih jela kod naše divne, obiteljske prijateljice, tete Antonije; žene koje više nema među nama, a koja nas je znala nasmijati i koje se znala smijati i onda kad joj nije bilo smiješno niti najmanje. I bila je to ljubav na prvi pogled.

 

 

Bit će vam potrebno:

1 kutija cannellona (ako možete kupiti ili napraviti sviježe, to je onda za nekoliko stepenica bolje jelo)

Za ragu od mesa

  • pola kg mljevene junetine (ne kupujte onu vakumiranu u velikim trgovačkim lancima; nađite si dobrog mesara i zamolite da vam smelje neki pošten komad)
  • 1 glavica luka
  • malo “konzerve” od pomidora
  • dl bijelog vina
  • sol, papar, ružmarin, list lovora
  • Vegeta, temeljac, kocka ili kako vam drago
  • maslinovo ulje

Za salsu

  • dvije limenke pelata (ne onih pasiranih, niti sjeckanih već u komadu); možete proći i sa jednom, ali bolje su dvije da vam ne bude premalo
  • sol, papar, šećer, bosiljak, majčina dušica
  • 2 češnja češnjaka
  • maslinovo ulje

Za bešamel

  • žlica brašna
  • malo mlijeka
  • sol, papar, muškatni orah

Za pobacati po vrhu: ribani parmezan, mozarella..

Sitno nasjeckajte kapulu i pirjajte je na vrlo laganoj vatri dok ne postane staklasta. Bit je to raditi strpljivo i polagano, na minimalnoj temperaturi. Dodajte mljeveno meso i začinite ga sa soli, paprom, ružmarinom, lovorovim listom, po potrebi i malo Vegete (Ja je baš ne volim, pa dodam temeljca ili ako hoćete- pola kocke, koju isto baš ne volim s obzirom na onu količinu raznoraznih E koja je na deklaraciji. No o kuhanju temeljca, nekom drugom prilikom.) Kad se počne lijepiti za podlogu, podlijte sa dl bijelog vina, a dalje dolijevajte po potrebi vodu, malo “konzerve” od pomidora, polagano kuhajući dok meso sasvim ne omekša. Bitno je da nema previše tekućine jer ćete tako lakše puniti cannellone. Kad je gotovo, pustite da se ohladi.

Istovremeno kuhajte salsu. Na malo maslinovog vrlo kratko, samo dok u zraku ne osjetite onaj fini miris češnjaka koji je dotaknuo vrelo maslinovo ulje, popržite sjeckani češnjak, a zatim dodajte pelate. Kuhajte na laganoj vatri, poklopljeno jer će prskati na sve strane. Začinite s malo soli, papra, šećera, majčinom dušicom i suhim bosiljkom. (O dodavanju šećera postoje različita, oprečna mišljenja, ali ja ga volim.) Što je dulje kuhate, salsa će biti ukusnija, ali barem 45 minuta do sat. Kad je gotovo i kad ugasite, umiješajte i sjeckane listiće sviježeg bosiljka, no ako nije sezona, nije važno.

Sada uzmite posudu (tepsiju, ne znam drugi termin?) za pećnicu i u nju redajte suhe kanelone koje ste napunili umakom od mljevenog mesa. Ja ih punim malom žličicom za kavu.

Napravite bešamel: na maslinovom ulju pržite brašno, ali da sam lagano zažuti, a zatim podlijte mlijekom, žustro miješajte tako da nestanu grudice, začinite solju, paprom i ribanim muškatnim oračićem. Neće vam trebati previše bešamela, ja nisam neki ljubitelj.canel

Bešamel polijte po cannellonima, tek toliko da na svakom bude malo umaka, a zatim sve dobro prekrijte umakom od pomidora, ali opet- ne pretjerujte, bitno je da svi budu pokriveni, ako vam umaka ostane, nema veze, dobro dođe za pizzu ili tako već nešto.. Više je uvijek- manje.

Pospite parmezanom ili tankim fetama mozarelle, a može i oboje. Prekrijte aluminijskom folijom i pecite u pećnici na 180 stupnjeva otprilike 45 minuta do sat, najbolje provjeravajte sami, bitno je da cannelloni omekšaju. Zadnjih 10 ak minuta pecite otkriveno.

Dobar tek!

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Hrana i druge riječi, Slano, Tjestenina i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Privremeno talijanska kućanica

  1. _m_m napisao:

    Super, fantastic blog. Go on marnie1312!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s