Jamie’s Italy

Kad nekome kažeš da ti se sviđa Jamie Oliver, interesantno ali uvijek doživiš nekakav lagani podsmijeh. Ono kao, neozbiljan si kuhar, doduše možda i znaš zbrčkati neakvu kombinaciju npr. (božemioprosti) pršuta i smokava, služiti se raznoraznim začinskim biljem, imaš i mužar u svojoj kuhinji, ali sigurno ne znaš kako se radi gulaš, sarma, a bogme ni punjena paprika! (Ja obožavam i gulaš i sarmu i punjenu papriku i nisu navedeni ovdje da bi ih se omalovažavalo. Štoviše, smatram da vrlo malen broj ljudi zna napraviti dobar gulaš, dobru sarmu i dobru punjenu papriku!) Jednom mi je jedna kolegica koja inače važi za vrsnu kuharicu sa zgražanjem rekla da se njoj nikako ne sviđa taj Oliver jer u svojim emisijama dira raznorazne namirnice, a nikad ga ne vidiš da pere ruke!!?

Na put u Italiju ponijela sam dvije talijanske kuharice – onu Gina D’Acampa i Jamievu Italiju. Kakva razlika! Prvo djelo je ukratko – teško preseravanje. Najbolji je kad vam u uvodu kaže kako je riba najjednostavnija namirnica koja se može pripremati u kuhinji, a onda je prvo jelo koje vam nudi tatarski biftek od svježeg lososa, avokada i povrća, a odmah za njim losos s koricom od pinjola i limunske majčine dušice. Također savjetuje kako je najvažnije od svega kupiti svježu ribu. Jer da nam to nije rekao kupili bi onu na kojoj se već muhe skupljaju, a očice su joj prilično mutnjikave. Stalno spominje svoja snimanja, javne nastupe, svaka njegova izjava je ciljana “pjesnička slika”, otprilike na način kako Ameri doživljavaju Italiju, a sve je to daleko od Italije kakva ona uistinu jest što mi je potpuno čudno za nekoga tko se rodio i odrastao u Italiji. Knjiga ima slasne korice, ali u njoj realno vrijedi možda pet recepata. Jamijeva Italija potpuna je suprotnost; on je proniknuo u bit talijanske kuhinje, talijanskog poimanja hrane, talijanskog načina života. Vrijedi valjda svaki recept koji je tamo zapisan, a svaka stranica nudi pravu i autentičnu, predivnu Italiju u koju poželite smjesta otputovati.

U Italiji u kojoj ja živim ljudi uglavnom nemaju smartphonove, ne nose firmiranu odjeću, ne vodaju male bebe u mini Nike tenisicama kao da su im kakav accessories, u kući im je namještaj star najmanje 30 godina, ali se i dalje nedjeljom okupljaju na obiteljskim ručkovima, uživaju u zaista dobroj i kvalitetnoj, jednostavnoj hrani. Na cesti se prolaznici zaustavljaju da bi se nasmijali tvom djetetu i rekli mu kako je prekrasno. Prodavači s tobom započinju razgovor, komentiraju ti hranu, otkrivaju najbolje recepte i uvijek kad već platiš dodaju bar još koji komad za dobru ruku, (iako mi uopće ne izgleda kao da imaju na razbacivanje pa da si to mogu priuštiti) sjete te se i razvesele kad te idući put vide. Okućnice su uređene, posađeno je cvijeće, par pomidora i tikvice, a u kasno proljeće u mojoj je ulici zrak bio koncentrat mirisa jasmina i brnistre, opojno je bilo šetati u predvečerje. Djeca se igraju ispred kuće, očevi peru automobile i sve u svemu podsjećaju na život kakvim smo mi živjeli nekad, a kojeg već odavno nema. I nisu bogati, kao što nismo ni mi, ali ne glume da jesu, kao što mi glumimo. I nemaju neku perspektivu, kao što je niti mi nemamo, ali se svi i dalje nekako raduju životu, a kod nas na većini lica vidiš samo nezadovoljstvo i agresiju i svak nekako čeka priliku da se istrese na prvog na kojeg naiđe, vjerojatno baš na onog koji mu nije ni kriv ni dužan. I da, u radni dan nisu svi kafići krcati kao što to jesu na primjer na Korzu u mom rodnom gradu i to u bilo koje doba radnog dana, ali zato vikendom ovdje izađu i starije gospođe, uređene, počešljane, sjede s muževima ili prijateljicama, piju kavu i jedu najfinije kolače na svijetu. Možda oni jednostavno još uvijek znaju uživati u sitnicama, jednostavnosti, malim stvarima… I sve to možete osjetiti u kuharici Jamija Olivera i zato vam je toplo preporučujem.

Da skratim današnji post kad sam ga već razvukla – za danas nešto iz Jamijeve Italije, malo modificirano, sasvim lagana ljetna salata, toskanska panzanella.

 

Panzanella

(za 3 – 4 osobe)

  • 3 srednje velike rajčice
  • 3 paprikae
  • 5 fileta slanih inćunia
  • 2 žlice sjeckanih kapara
  • 1 srednja glavica crvenog luka
  • 3 kriške starog kruha
  • balzamični ili vinski ocat
  • maslinovo ulje
  • bosiljak
  • 1 češanj češnjaka
  • šaka sitno sjeckanog komorača (opcija)

Narezati rajčice, luk, kapare i komorač i sve izmiješati u velikoj zdjeli za salatu. Luk i komorač narezati zaista tanko. Istrgati inćune i kruh na manje komade te ih dodati u salatu. Paprike ispeći, ostaviti poklopljene 10ak minuta, potom oguliti i narezati na trake. Sve pomiješati i začiniti maslinovim uljem, balzamičnim octom, sviježe mljevenim paprom, nasjeckanim listićima bosiljka i sitno sjeckanim češnjakom. Komorač je opcija i nije u originalnom receptu. Također prethodno se kruh može i prepržiti, ali je ovako ukusniji jer upije sve sastojke salate. Salata može poslužiti kao samostalno jelo ili prilog. Ne treba je soliti jer su slane i kapare i inćuni pa se kapare mogu čak prethodno i isprati vodom.

Dobar tek!

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Hrana i druge riječi, Salate, Slano i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s