Doručak ili cigareta?

Zadnjih par godina doručkujem, ranije mi to nije bila navika. Osim u hotelima. Ne znam zašto, ali čim otvorim oči u hotelskom krevetu, dobijem apetit prosječnog zidara ili lučkog radnika i slistim sve što se na meniju nudi. Doma to ne bih niti da mi sobarice donesu u krevet. Navika doručka došla je s gubitkom navike pušenja. Kad vam prva stvar ujutro bude skuhati kavu i zapaliti cigaretu, nakon toga više nema apetita. Bar nije bilo meni. Neki put i do pet popodne. Nije loše za održavanje linije, ali ni za cijeli niz neizlječivih boleština. Tri puta sam prestajala pušiti. A bila sam zbilja raskošan pušač, da ne mislite da sam to radila amaterski. I solidan ovisnik, sram me ulaziti u detalje. Prvi put uz pomoć flasera, drugi put uz pomoć Allena Carra i njegove knjige- Lako je prestati puštiti (zbilja jest car, ali je i umro od raka pluća). Oba puta dosta lako i toplo preporučujem obje metode, ali kad je nešto previše lako pomisliš da ćeš to uvijek moći pa opet upadneš u problem, a pokazalo se da i nije baš uvijek tako lako, gle čuda. No onda se dogodio preokret i treći pokušaj. Tri su razloga, kao u narodnim pjesmama. Odjednom mi se činilo da puši još samo socijalna kategorija kojoj srećom zasad još ne pripadam i psihički profil kojeg se grozim- sve ono što je Ante Tomić divno opisao u svojoj kolumni- Pod plavim stablom; pronađite je ako ikako možete; ja imam neki dosta loš scan pa ako nešto uspijete vidjeti, shvatit ćete. Drugi; pušenje, osim u vlastitom domu, više jednostavno nije bilo ni jednostavno, ni užitak. Pušenje po cesti, toga sam se uvijek grozila. Ispred kafića, na hladnoći, ispred bolnica, na balkonima, takoreći viseći s prozora hotelskih soba da se ne upali protupožarni alarm ili tako nešto, ispred restorana, dok ostali unutra sjede i jedu kao normalan svijet ili još najgore – u onim nekim posebno ograđenim i zastakljenim prostorijama, poput lijesa u kojem je ležala Snjeguljica, a u kojem te nitko ne smije poslužiti kao da si kužan, a ventilacija je prokleto loša pa izađeš van smrdeći poput željezničkog kolodvora iz osamdesetih. Sve je umrlo onog časa kad u Trstu uz najfiniji makijato na svijetu nisi više smio zapaliti cigaretu. Sve se svelo samo na puku, prljavu ovisnost, na dnevni unos nikotina kojeg tijelo pita i to je bilo to. I na koncu, najbitnije- našla sam se odjednom okružena nepušačima. A nema nikakvog gušta pušiti s nepušačima, zar ne? Nesumnjivo, postali smo gubavci i tako je ta višedesetljetna epizoda u mom životu završila i osim što sam neko vrijeme sanjala kako sestri kradem cigarete, više se svega toga i ne sjetim. Zamijenili su je, između ostalog, doručci. (Čak ne niti višak kila kojeg se svi kao uvijek groze.) Doručci su prilično sjajna stvar. U mojoj kući nekakav dio dana kad smo zajedno, družimo se, započinjemo dan, zaželjeli smo se jedni drugih preko noći… Ne znam kako će to doduše izgledati za par mjeseci kad počnem raditi jer se dosta teško družiti u 6 ujutro, ali i na to nas je dijete dresiralo zadnjih mjeseci pa se nikad ne zna, možda ispadne dobro. Za doručak mi često manjka inspiracije pa se rado uhvatim za svaki potencijalno dobar recept za doručak koji će ga učiniti malo drukčijim. Zato mi se ovaj učinio prilično zgodnim- francuski toast, iskreno ja ga ne volim, ali ovo je jedna dosta poboljšana verzija (zapravo čak dvije, iako za drugu nemam fotografije), pa možda probate i vi.

French toast s čokoladom i cimetom

Sastojci

  • 4 kriške tosta, ja volim biomix od Radnik Opatija i to onaj manje crni, pun sjemenki
  • 1 jaje
  • malo mlijeka
  • pola žličice ruma
  • 2 žličice štaub šećera
  • 2 žličice kakaa u prahu (gorkog)
  • poča žličice cimeta
  • 1 žličica putra

Dijagonalno prerežite kriške tosta da dobijete trokute. Umutite jaje i dodajte mu malo mlijeka, mrvicu ruma. Na tavi otopite žličicu putra. Za to vrijeme kriške tosta umočite u mješavinu jaja i mlijeka, ocijedite i ispecite na putru da budu zlatno žute i hrskave (mrzila sam francuski kruh kad bi bio mljecav, gnjecav i mokar u sredini i imao okus na sirovo jaje!!) Dok se peku, na tanjuru smiješajte kakao, šećer u prahu i cimet, a zatim vruće tosteve uvaljajte u mješavinu tako da budu prekriveni sa svih strana. Poslužite ih dok su topli. Možete ih mazati i nekim domaćim, kiselim pekmezom.

Ljetna varijanta french toasta

Pečene kriške french toasta namažite ricottom, a ako je nemate, kiselim vrhnjem. Jagode, breskve ili slično voće narežite na komadiće i ispecite na grill tavi. Posložite po tostu, prelijte medom, naribanom koricom limuna i pospite metvicom. (meni živa metvica uvijek relativno brzo umre pa sam osuđena na sušenu, a vi ako imate više sreće, upotrijebite sviježu)

Dobar tek!

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Doručak, Hrana i druge riječi, Slatko i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Doručak ili cigareta?

  1. bobocka18 napisao:

    doručkujem cigarete, ali dobro zvuči…motivirajuće u svakom slučaju

  2. strasilo napisao:

    preferiram pušenje….

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s