Topla francuska pita od jabuka kao nekad u kavani hotela Paris u Opatiji

Tko se danas više sjeća hotela i kavane Paris u Opatiji? Vjerojatno samo njihovi pokradeni i obespravljeni radnici i pokoji nostalgičar za dobrim, starim vremenima. A ona i nisu tako stara, taj su hotel i kavana još i u devedesetima bili hit. Zdanje u centru Opatije, perjanica kasnije, socijalističke arhitekture, sa stupovima koji su svijetlili u noći. Konobarice su bile gospođe srednjih godina, korpulentnije i prikladno namrgođene i neljubazne, onako kako su to bile primjerice prodavačice u Brodokomercovim marketima koje su zaista mogle svakome biti uzor po tom pitanju, a danas su to manje više svi stanovnici res publicae. Nosile su uniforme, ako me pamćenje dobro služi- ljubičaste ili tamno crvene, uz prikladne soknice i borosane, ali na potonje se ne bih mogla zakleti jer zaista se na sve već spustila prilična prašina zaborava. Ono na što se pak nije spustila, a mislim da nikad i neće, jesu neponovljivi kolači kavane Paris! Nevjerojatno je kako u gradu Rijeci, a mislim niti u Opatiji, i danas nemate previše mjesta gdje možete pojesti dobre kolače! Slastičarna Bolero na Korzu ima dobre kolače, a imala ih je danas također mislim zatvorena pizzeria Dionis na Zametu koja je prva i jedina nudila tiramisu i sacher tortu koji su zaista bili tiramisu i sacher torta, a ne nešto što samo izgledom na njih donekle podjseća. U čemu je točno problem pa je teško napraviti nešto bolje od one hrpe boje i margarina, prenapuhanih slastica koje nisu nimalo slasne, a koje se prodaju u većini naših slastičarni?? Svaka prosječna domaćica s povezom preko lijevog oka, jednom rukom vezanom iza leđa, dok u drugoj drži dijete i hrani zečeve, a desna noga joj je u gipsu, može napraviti bolji kolač. Neću u tom kontekstu uopće spominjati slastičarnice u Italiji ili Francuskoj, ma što slastičarnice- markete i pekare! Ali valjda je lakše potrošiti i orahe i mak i brašno, grožđice, čokoladu i još dosta toga i od toga napraviti jednu veliku splačinu, nego pošten kolač i tako to već kroz desetljeća i kroz generacije. Neki dan sam u Kontu zatražila sladoled americano (to je zapravo semifreddo sa čokoladom) koji se tamo godinama nalazio u ponudi i bio svojevrsan zaštitni znak slastičarne Kontinental još od vremena kad je moja mama bila djevojka, ali neljubazna, jedva punoljetna konobarica s diplomom (nadajmo se) škole koja evidentno nije ugostiteljska, izgleda kao da se netom i to vrlo nevoljko ustala iz kreveta, masne kose i generalno šlampava i neuredna, (u ovom trenutku dok se prisjećam te za posao nezainteresirane balavice, zbilja iskreno žalim za gospođama koje su nas posluživale u kavani Paris, a koje su bile konobarice stare škole i starog kova) gledala me u čudu i nije imala pojma o čemu pričam. Toliko o tradiciji, raznovrsnoj ponudi i dobrim slasticama. No da se vratim mojim uspomenama na hotel Paris. Njihovi kolači od kestena pamte se još i danas. I nije nam bilo teško sjesti u atuo i s istočnog prigrada Rijeke potegnuti na suprotni kraj, u Opatiju, samo da bi se nakon nedjeljnog ručka počastili njihovim ježićima od kestena prelivenim čokoladom. U tim je kolačima bilo skoro pa previše kestena, a ne kao ono što se većinom nudi pod „kolač od kestena“, a čak ni uz duboku koncentraciju i takoreći meditativno stanje ne uspijevaš osjetiti niti natruhu njegova okusa. Pa hladna čokolada sa šlagom i kuglicom sladoleda, američka limunada i na kraju moja omiljena i moj redovni izbor- francuska topla pita od jabuka ili tarte tatin, poslužena kako i treba- vruća uz kuglicu domaćeg sladoleda od vanilije. Zbog toga čovjek lako preboli mrzovoljan pogled natmurene konobarice. I možda bih je zaista bila zaboravila da ljetos nisam nabasala na recept za tarte tatin na meni najdražem hrvatskom gastro blogu- Da mi je nešto slatko. Neka mi autorica oprosti, ali sada ću je malo pokrasti, što zbog nostalgije, a što zbog činjenice da je jesen i da smo zatrpani jabukama i kruškama koje jednostavno pitaju da ih se smućka u tako finu pitu. S time da sam metodom pokušaja i pogrešaka modificirala recept za prhko tijesto jer mi je njen ispao nekako presuh i tvrd, a bilo ga je i malo previše.

Početkom 2000-tih zakucala je privatizacija i na vrata hotela Paris i Liburnija rivijera hoteli su ga prodali iz meni nejasnih razloga, ali nekom drugom vjerojatno vrlo lukrativnih, uz obećanje (ludom radovanje) nove vlasnice da će zbrinuti radnike i renovirati hotel. No mislim da je i dan danas, moguće već deset godina, on još uvijek zatvoren, propada, radnici su na cesti, čula sam da je kao portir/noćni čuvar radio nekadašnji direktor hotela. No to je postala tako već jedna uobičajena hrvatska priča da smo na nju i njoj slične postali potpuno hladni, tupi i neosjetljivi.

Topla francuska pita od jabuka i krušaka (tarte tatin) ili moj mali epitaf nezaboravnoj kavani hotela Paris u Opatiji

Sastojci

  • 4-5 jabuka i krušaka
  • 15 dkg šećera
  • 15 dkg putra
  • 1 vanilin šećer
  • malo cimeta

Za tijesto:

  • 20 dkg prosijanog brašna
  • 10 dkg putra
  • 6 dkg šećera
  • 2 žutanjka
  • malo hladne vode

Putar prstima pomiješajte sa brašnom. Kažu da bi putar trebao biti hladan, ali jasno da je lakše ako je malo odstajao na sobnoj temperaturi. Zatim mješavini dodajte dva žutanjka. Uz malo hladne vode zamijesite tijesto. E sad, koliko je to malo i koliko je dovoljno? Malo sam kopala po netu, ali i ima i nema pravog odgovora. Moja me svekrva čak pogledala prijekorno i začuđeno i rekla- pa u prhko tijesto uopće ne ide voda. Hm. Ja sam kao ispravan prihvatila odgovor moje sestre koja kaže- staviš onoliko koliko te pita. I zaista, bitno je dobiti tijesto koje nije premekano, da se mijesiti, ne lijepi se, ali nije baš ni tvrdo kao kamen. Ono što je prevažno, iako ne znam točno zašto i za koje je to kemijske procese odgovorno, ali prhko tijesto mora odstajati u frižideru najmanje pola sata, zamotano u najlon foliju, a što dulje stoji, to bolje. Ono što me kod ove pite oduševljava jest to što se ona zapravo radi naopako, tj. ono što je dolje, zapravo će biti gore. No krenimo redom. Tijesto je odstajalo koliko treba i vi krećete dalje. U okruglu posudu za pite uspite šeće, vanilin šećer i putar i stavite u pećnicu na 180 stupnjeva da se karamelizira. Povremeno tamnije smeđe dijelove s rubova gurnite prema sredini. Za to vrijeme ogulite jabuke i kruške. A možete i samo jedne ili druge, ali dosta je zgodno kad je pomiješano. Voće prerežite na polovice, a zatim na četvrtine i izdubite im sjemenke. Kad se šećer otopio i pomalo karamelizirao (neće baš ispasti onako glatko, tekuće i smeđe kako kad ga karamelizirate u zdjelici na plinu, na primjer), izvadite posudu iz pećnice i u nju u jednom sloju gusto posložite voće tako da vanjska strana, tj. konveksna bude okrenuta prema dolje. Vama na volju, pospite ga cimetom. Vratite ga u pećnicu i pecite dok ne omekša. Za to je potrebno nekih 20ak minuta i vi se dokle pozabavite tijestom. Razvaljajte ga ne debljinu od cca pola cm i zatim prekrijte pečeno voće. Tijesto će upasti u tekućinu sačinjenu od šećera, putra i soka voća, ali to tako i treba biti. Pecite cca 50ak minuta i manje, dok ne dobije lijepu zlatno smeđu boju. Ova količina tijesta pečena je i ranije. Ako želite da vam bude tanko kao u krostati, ovo je ispravan omjer, a ako želite deblje, možete dodati i pola praška za pecivo, više brašna, putra, itd. Moj je savjet ne staviti više tijesta od ovoga zato jer nadjeva zapravo i nema puno pa s debljim tijestom ispadne presuho (ispekla sam tri komada dok nisam došla do ovih vrhonaravnih spoznaja). Kad je pita pečena, samo je kratko pustite vani, a zatim poklopite tanjurom i okrenite naopako. Dok je još uvijek topla fino će se odlijepiti od podloge, a ona savršena tekućina lijepo će se razliti taman svugdje gdje treba. Poslužuje se topla i uz gore spomentui sladoled od vanilije. Ali super je i sutradan.

Dobar tek!

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Hrana i druge riječi, Slatko i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Topla francuska pita od jabuka kao nekad u kavani hotela Paris u Opatiji

  1. bobocka18 napisao:

    sentimentalno i fino….

  2. Rijecka p napisao:

    Americano……….di si se njega sjetila. Nekad sam ga radila sama, prvo bi istukla čokoladu, pa šlag, sve izmješala i u led. Dobar……

  3. Marnie1312 napisao:

    Ej to je bilo slavlje kad si u srednjoj imao para otići na americano! 1 kuglica u onim malim, metalnim posudicama za sladoled. Posluživali su ga do nedavno, iako nije bio tako dobar kao prije (ili ga ja pamtim boljeg nego što je zaista bio), ali sad blijedo gledaju kad pitaš. Nakon mene su još dvije gospođe pitale, ali zalud bilo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s