Juha s kozicama i kukuruzom

Uvijek sam se pitala- zašto ljudi nalijepe onu naljepnicu “beba u autu”? Za mene kao vozača, bilo je to prilično uvredljivo štivo. Što bi bilo da nisam vidjela naljepnicu?? Valjda bih se na prvom semaforu pun šut zabila u vozilo ispred sebe, ali oh, hvala na upozorenju, dijete je unutra, hm, onda ipak neću!? S druge strane, tada nisam bila roditelj, pa sam to doživljavala i kao nešto čime ljudi koji imaju djecu “mažu nos” onima koji nisu te sreće iz bilo kojeg tužnog razloga.

Jedne prigode, prije ulaska u EU, uputili smo se s djetetom u Italiju, i nisam se ni snašla, a moja mi je svekrva na rastanku “zveknula” tu naljepnicu na automobil jer da je navodno u Sloveniji kažnjivo ako je nemate (nikad provjeren podatak; može li mi netko reći je li istinit??)

Unutrašnja borba u tom trenutku bila je strašna- eto, sad sam i ja taj glupavi stvor koji ima potrebu egzibicionistički cijelom svijetu saopćiti da je produljio vrstu, da je ispunio svoju reproduktivnu dužnost prema Stvoritelju…

A onda u praksi spoznaš da nije ta naljepnica- tek tako. Koliko puta sam vozila 40 km/h da ne probudim dijete? Usporavala na svakom vijaduktu zbog onih konstrukcija kojima su vezani, a na kojima vam auto previše poskoči. Izgledala ostalim sudionicima kao sumanuti stvor koji priča sam sa sobom, a zapravo zabavljala dijete koje plače na zadnjem sjedalu. Vozila kao ćaknuta, trubila i kad ne treba. Ili pak jurila zato jer mi je dijete bolesno.

Pravi naziv za tu naljepnicu ipak nije “beba u autu”. Pravi naziv je “roditelj koji vozi bebu u autu”. (Kad su djeca u pitanju, roditelji su generalno najveći problem. To će vam reći bilo koji pedijatar, odgajatelj, učitelj ili profesor. I bit će u pravu!)

Godinama me nerviralo kad bi neka mama dovela bolesno dijete i rekla mi- “MI SMO BOLESNI” I općenito, na svako moje pitanje odgovarala tom nekom glupom množinom?! Pa ženo, koliko ja vidim, ti si sasvim zdrava?! A simbioza djeteta s majkom u psihološkom razvoju već je odavno trebala završiti. Ali tko je ikad imao bolesno dijete zna da su onda zaista SVI u kući bolesni. SVI ne spavaju. SVI brinu. SVIMA je teško. I tako vas opet život demantira.

Danas jedan “ukradeni” recept, objavljen nedavno u specijalnom ljetnom izdanju Dobre hrane:

Juha s kozicama i kukuruzom

Pošteno govoreći, teško da ćete naći jelo s kozicama koje nije dobro, pa se malo osjećam kao lažnjak. Taj njihov predivno slatkasti okus nema što neće poboljšati. Recept sam ipak malo modificirala jer u originalu dodaje se kokosovo mlijeko, a ja em ga nisam imala, em mi se nije uklapalo. Malo me nerviraju ti recepti i ti blogeri koji povremeno otkrivaju toplu vodu. Podvale ti neki krajnje običan recept, ali onda dodaju sastojak koji kao da je u jelo pao s Marsa, ali to je onda šik i takoreći na nivou Master chefa. Sve to fotografiraju i još malo poprave u fotošopu i – zvijezda je rođena! Nedavno baš čitam recept – grillane balancane, dressing (nemamo li hrvatsku riječ za to?) od maslinovog ulja i češnjaka. Do ovog trenutka pitate se- i? I?? U čemu je štos??! Eeeee, ali onda dotični bloger/ica dodaje mentu i bosiljak, ovlaš pobaca pomodorine i novi Anthony Bourdain has just left the building! Ili recepti s prekrasnim fotkama, pametnim i velikim riječima, a sve mjere su pogrešne. Ima toga, ima… Nedavno na jednom gastro portalu čitam recept “kineske” kuhinje, moram tu staviti navodnike jer je u njemu bio čili, panceta i indijski oraščići i jedino što je tu meni bilo kineski je – wok. Pod pretpostavkom da ga imate.

Elem, kokosovo mlijeko nisam stavila.

Sastojci

• 20 dkg kozica
• 1 manji morski pas, odrezak lososa ili neka druga riba (ne plava)
• 1 mrkva
• 1 manji luk ili poriluk
• 1 žličica naribanog đumbira
• pola žličice kurkume
• 1 klip kukuruza
• pola litre vode
• 1 češanj češnjaka
• maslinovo ulje, sol, papar
• peršin

Na maslinovom ulju popržite sitno sjeckani luk dok se ne zastakli. Sada dodajte i sasvim sitno sjeckanu mrkvicu pa sve neko vrijeme pirjajte na sasvim tihoj vatri dok ne uvene, ali da ne posmeđi. Dodajte kratko češnjak. Nekoliko kozica ostavite sa strane, nekima odvojite i glave pa sve skupa skuhajte sa pola litre vode, peršina, polovice luka, malo soli i papra te tako dobijte temeljac. Ostale kozice popržite s lukom i češnjakom. Podlijte s dobivenim temeljcem. Zrna kukuruza odvojite od klipa i dodajte u juhu te ih kuhajte dok ne omekšaju. Sada je sezona mladog kukuruza, ali ako ga nema, poslužite će i onaj iz omanje limenke; samo ga dobro ocijedite. Morksog psa narežite na deblje ploške pa dodajte i njega u juhu. Dodajte naribani đumbir, kurkumu, te prema potrebi još soli i papra. Ne pretjerujte s kurkumom; ona je vrlo zdrava, ali ovdje niti ona, niti đumbir ne bi trebali biti dominantan okus, već samo dodatna nota. Pustite da juha još kratko kuha pa je poslužite začinjenu svježim, sjeckanim peršinom.