Brza ljetna salata s tunjevinom

Nismo ni koraknuli u Marche, a već ljubaznost – u lokalnom supermarketu neki ljuti popust na tjesteninu De Cecco (60 mrtvih centi po pakiranju!!), ali uz predočenje iskaznice dotičnog marketa koju, jasna stvar – nemamo. Prodavač ili prodavačica, više se ne sjećam, uzima karticu iduće mušterije, očito joj poznate i provlači je kao da je naša. Razmišljam: kad bi nam netko to učinio u Konzumu? Vjerojatno nikad, prvo zato jer nastojim ne odlaziti u Todorićev Konzum ako nisam jako, jako prisiljena na to, ali prvenestveno zato jer su naši ljudi generalno užasno isfrustrirani, ljuti, ogorčeni, nesretni i kao takvi sasvim neskloni činiti bilo kakva dobra djela. Razumijem ih u potpunosti i uopće ne krivim, ali takve sitne geste zapravo uveseljavaju prvenstveno nas same, to su oni mali lanci sreće, jedan osmjeh koji pokrene lavinu drugih pozitivnih stvari. Pa su se i nekakva tri građana strane zemlje, daleko od doma odmah osjetila toplije i bolje. Mi uglavnom svoje turiste mrzimo. Kad bi im barem čovjek mogao naplatiti net bankingom na primjer, a da pritom uopće ne dolaze k nama, jelda?

Kakav peh! Smještena u najljepšu, staru, talijansku kuću koju možete zamisliti, a koja datira iz 15. stoljeća i u kojoj doručkujete uz stare i izlizane freske, a faux finish nije tehnika kojim su obojani zidovi, nego su oni ZAISTA takvi. U talijanskoj pokrajini poznatoj po izuzetno dobroj hrani, ali zato lokalni plinar nikako da dostavi novu bocu i nemam na čemu kuhati!? Srećom- to je Italija, zemlja u kojoj sjajnih ideja i dobre hrane (koja se i ne mora kuhati) nikad ne nedostaje! (Iako pomalo vjerujem da  kuću opsjedaju duhovi. Ako samo malo zastanete i razmislite, ambijent će vam dozvoliti da vrlo brzo povjerujte u to. Tim više što nam je već prvu večer u spavaću sobu uletio šišmiš ili po riječima moje kćeri – mišmiš, a kud ćeš većeg Znaka da je kuća ukleta, od toga?!)

Neću vas sad gnjaviti pričama koje izazivaju zazubice, a pošteno govoreći, meni malo djeluju i pretenciozno. Kad smo bili klinci, bila je neka naša susjeda koja je radila u Italiji te bi uvijek po gastarbajterskom povratku u Domov’nu tvrdila kako je “Pul nas va Talije” /kod nas u Italiji, op.prev./ sve bolje nego s ove strane granice i čak smo je zvali teta Talija, pa ne bih sad ulazila sir po sir, namirnicu po namirnicu u kuknjavu- čega sve oni imaju, a mi neeeeee… (pa i mi imamo i koze i krave i ovce, uh, uh, zašto nemamo i te njihove sireve?!) Neću se baviti nekim otmjenim receptima, gastronomskim uzletima kakve sam konzumirala gotovo svaki dan toga odmora (dijete i ja smo zapravo bili besramni šverceri dok je 1/3 naše tročlane obitelji u Italiji – radno). Ponekad mi se čini da je ovo zapravo bio gastro-turizam, nešto što u kontekstu Italije posebno preporuča moj guru, Jamie Oliver, i ne mogu se, po tko zna koji put, ne složiti s njim, tako da mi nakon ljetovanja slijedi ljuta dijeta. Normalni turisti troše na suvenire, mi na hranu, a pokupovali smo i cijeli niz onih neobičnih soli, tako da se sad i ja, kao i mnoge fancy blogerice s ovih prostora mogu folirati kako hranu začinjam s ciparskom crnom dimljenom soli ili tako već nešto. 😉

Ovaj recept ne pripada talijanskoj kuhinji (ne znam kojoj pripada? Kuhinji ljenivaca?), a uklopljen je u moje ljetovanje jedino zato jer sam se u nedostatku štednjaka sjetila te zaboravljene salate iz samačkih dana i dopustila joj da me ponovno osvoji svojom jednostavnošću. Recept je izum moje prijateljice Ane koja ga opisuje otprilike ovim riječima – “kad vam se ne da kuhati, a i nemate baš puno sastojaka u kući, ljeto je i ne da vam se niti zaprljati veliku količinu posuđa.” Salata se može “obogavaćivati” novim sastojcima, što sam ja i učinila, a dosta dobra je i za razne proslave, hladna predjela, kao samostalan obrok/ljetna večera itd.

Brza ljetna salata s tunjevinom by Ana K.

Sastojci

• 1 srednja limneka tunjevine u maslinovom ulju
• 1 mala limenka slatkog kukuruza (ja volim Bonduelle)
• šaka nasjeckanih crnih i zelenih maslina
• 2 manje rajčice
• po želi dobra žlica ispranih kapara
• četiri dvopeka (veličine zlatnog prepečenca)
• maslinovo ulje
• velika žlica majoneze
• 1 žlica aceta balsamica
• sol, papar

Narezati rajčicu na manje kockice. Ocijediti pa dodati slatki kukuruz. Isto učiniti s tunjevinom. Dodati sitno sjeckane masline i kapare. Začiniti uljem, octom, majonezom, soli i paprom i sve dobro promiješati. Ovo nije primarno salata s majonezom i nemojte u njoj pretjerivati (ja sam ovisnik o majonezi, pa ipak se suzdržim!), ona tu služi više kohezivno, nego radi okusa. Dvopek raskomadati na komade veličine 2-3 cm, ali ih ne dodati u salatu odmah već neposredno prije posluživanja. Bit je da dvopek ostane hrskav, a dodate li ga odmah salati, pa stavite u hladnjak na sat vremena, natopit će se tekućinom i postati gnjecav što može proći, ali salati zanimljivost daje upravo ta hrskavost. Poslužiti hladno.

Dobar tek!