Interesantno je kako se kod nas nitko ne srami vlastite nepismenosti. (Istinabog, kod nas se zapravo ama baš nitko ničega ne srami.) U eri smo društvenih mreža – svatko je dobio priliku nešto reći, izraziti se, zauzeti stav, osjetiti se pozvanim da ostavi Trag! I na žalost, mnogi su to i učinili… Tako smo postali svjedoci ogromnih količina ljudske gluposti, neumjerenosti, nepismenosti, neobrazovanosti, nepristojnosti, patetike, prostaštva, egzibicionizma i inoga, a sve uz prigodni selfie koji krasi sto i prvu jednako tupavu objavu kojoj se broji svaki dragocijeni lajk (umjesto da joj se broje višeznamenkaste pravopisne i gramatičke pogreške…). No nije hereza napisati nesuvislu rečenicu koju sa svom zdravom pameti moraš pročitati otprilike pet – šest puta da bi bar donekle uspio dokučiti o čemu to vrli autor govori, hereza je to jasno, glasno (i pismeno) dotičnom autoru spočitnuti. Ne dao bog reći da je car gol! Jer kad ti konačno prekipi i usudiš se nekom reći da je nepismen, dobit ćeš uglavnom dva duboko uvrijeđena obrazloženja (uz to nepismenog će prijana istog trena podržati, a tebe razapinjati bar još desetak jednako nepismenih mu istomišljenika): 1) bitan je smisao, a ti tu cjepidlačiš oko pravopisa i 2) to je bilo u brzini. Neću sad ulaziti u činjenicu da ja uistinu često ne uspijevam shvatiti što je polupismena osoba željela napisati i ima li to ikakav smisao, barem ne iz prve, jer me zapravo daleko više zabavlja ovo drugo “opravdanje”. U brzini?! Ma u kojoj to brzini čovjek zaboravlja pisati? U brzini nam je na mobitelu lakše tipkati bez dijakritičkih znakova, to priznajem. U brzini ćemo možda učiniti kakav zatipak (tip-feler), ali koja me to brzina svjetlosti u pisanju može natjerati da napišem – “snjeg”, “ljepo”, “neznam”, “orginalan”, “šešnajst”, “nebi”, “hoču”, “htjeo” ili “volim rjeku”?? Naučiti pravilno pisati isto je kao npr. naučiti voziti bicikl. To se NIKAD ne zaboravlja. Ne znate li pravilno pisati, to znači da niste nikada niti naučili. Vrlo jednostavno. I odmah je svakome jasno da niste previše uspješno savladali temeljno gradivo prva četiri razreda osnovne škole. Tu vas otprilike i ja i svaka solidnije obrazovana osoba smjesti (i ostavi), ma koliko se trudili ispasti mudri i produhovljeni na nekoj od društvenih mreža. Najgore od svega je to što očekivanje nečeg tako banalnog kao što je pomisao da bi nas učiteljice koje predaju razrednu nastavu trebale i morale opismeniti jer je to nekakav civilizacijski minimum koji mora biti zadovoljen, na koncu ispada krajnje – elitistički.
Nemam Uskršnjeg recepta (ja sam klasičar- šunka, mladi luk, jaja, janjetina, pinca – nema tu puno mudrosti). Zato danas donosim nešto naizgled općepoznato – quiche. Stvar je u tome da ne volim lisnato tijesto pa sam ovaj recept izbjegavala. Obično mi bude i slabo od njega. Tako sam tražeći potencijalne recepte za jelo od šparoga ili špinata, naletjela na dva recepta koja sam spojila u jedan, u jednom od kojih mi se svidjelo tijesto. Jako mi se sviđaju kuharice sastavljene prema godišnjim dobima jer u njima zaista možeš pronaći sezonske recepte taman za ono što imaš u frižideru. Polovica ovog recepta je iz Alnaturine Kuharice koju sam kupila za bodove u DM- u i skroz je zgodna, a druga polovica iz Jamie Oliverove – Jamie kod kuće. Iskoristila sam samo špinat, a nad šparogama (pitomim) još uvijek zdvajam pa ako netko ima kakvu ideju, vrlo rado prihvaćam!
Quiche od špinata
Sastojci
Za tijesto:
- 150 g svježeg sira
- 6 žlica mlijeka
- 6 žlica maslinovog ulja
- 1 žličica morske soli
- 1 žlica šećera
- 300 g brašna
- 1 prašak za pecivo
- pola kiselog vrhnja
- malo vode
Za nadjev:
- 100 g ribanog sira (gauda ili sl.)
- 1 paket ABC sira s vlascem (to sam imala u kući, inspiracija me natjerala da ga ubacim, ali to je opcija; u originalnim receptima ga nema)
- 3 jaja
- 2 kisela vrhnja
- sol, papar
- 350 g špinata
- 1 luk
- 1 češnjak
- 100 g šunke
Umijesiti tijesto od svih sastojaka. Obično suho sa suhim, mokro sa mokrim, pa tek onda zajedno. Vode sam dodala tek toliko da poškropim, tj. onoliko koliko je pitalo. Pustila sam tijesto da odstoji vani dok sam pripremala nadjev. Tijesto se jasno neće dignuti. Na maslinovom ulju zastaklimo sitno sjeckani luk, a pri kraju dodamo i češnjak. Zatim počnemo dodavati špinat i polako ga miješati dok sav ne uvene. Posoliti i popapriti. U zdjeli zamutiti sve ostale sastojke. Tijesto razvući rukama u posudi u kojoj ćete peći. Meni se količina činila prevelikom za klasičan kalup za pite pa sam upotrijebila dimenziju 30×40 cm. Bilo je taman. U prvi sloj se stavlja špinat, preko njega šunka i na koncu se sve prelije umakom od vrhnja, jaja i sireva. Peče se u pećnici na 190 stupnjeva otprilike pola sata. Nakon pečenja ostaviti da malo odstoji. Dobar tek i sretan vam Uskrs!
Dok kuham... 